Svaka naša priča je priča o uspjehu jer bez obzira na ishod uvijek ju završavamo noseći u sebi ono što smo iz nje naučili. Tako i ova priča koja govori kako je Hrvatski Crveni križ nakon gotovo 140 godina humanitarnog djelovanja na području naše zemlje, a u skladu s našim mogućnostima pružao pomoć i ljudima u potrebi diljem svijeta, postao članom Glavnog odbora Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Kao i u animiranom filmu o našem osnivaču Henryju Dunantu „Story of an Idea“, sve je počelo idejom i to idejom izvršnog predsjednika, da smo nakon dugog niza godina stekli dovoljno znanja i iskustva da se kandidiramo za člansku poziciju u Glavnom odboru Međunarodne federacije. Ali kako to ostvariti kada se čini da ste unatoč svojim uspjesima, na karti svijeta Crvenog križa, samo jedno malo nacionalno društvo negdje na jugoistoku Europe. Pokret Crvenog križa opstao je više od 150 godina zahvaljujući svojim načelima i s njima povezanim vrijednostima koje dijele svi volonteri i djelatnici diljem svijeta i koji su uvijek spremni pomagati jedni drugima.
Tako je i Hrvatski Crveni križ oko sebe okupio deset nacionalnih društava Jugoistočne Europe na sastanku u Zagrebu gdje su predstavljene ne samo namjera o našoj kandidaturi, nego i novi koncepti regionalne suradnje na svim područjima rada pod nazivom „Susjedi pomažu prvi“.
I doista susjedi su se odlučili odazvati i pružiti svoju podršku Hrvatskom Crvenom križu kao regionalnom kandidatu koji će na globalnoj razini moći artikulirati potrebe većine.
Danas se pitamo jesmo li u tom trenutku nakon zagrebačkog sastanka u svibnju bili svjesni izazova koji su pred nama. Zapravo nismo ni stigli razmišljati o tome nego smo odmah počeli intenzivno raditi na našoj kandidaturi i međunarodnom prepoznavanju našeg rada. Naši glasnici bili su volonteri i djelatnici koji sudjeluju na brojnim međunarodnim edukacijama, kampovima i sastancima i koji su pronijeli dobar glas o Hrvatskom Crvenom križu kao pouzdanom nacionalnom društvu. Jednom prilikom glavni tajnik Austrijskog Crvenog križa, inače naš veliki prijatelj, rekao nam je: „OK, skupili ste deset glasova, sada vam treba još najmanje šezdeset da bi vas netko shvatio ozbiljno.“ Nakon gotovo šest mjeseci shvatili su nas ozbiljno i na izborima održanim na Glavnoj skupštini IFRC-a u Antalyji, Hrvatski Crveni križ dobio je 110 glasova.
Glavnoj skupštini prethodilo je isto tako gotovo šest mjeseci predanog rada na pripremi za izbore, uz sve druge poslove i aktivnosti kojima se svakodnevno bavimo. Možemo to opisati kao putovanje koje je bilo prepuno izazova, ali vođeni jasnom vizijom i čvrstom voljom, sve su pripreme protekle na najbolji mogući način. Imali smo priliku pokazati što znamo, ali i mnogo toga naučiti, povezali smo se s brojnim nacionalnim društvima koja su prepoznavala naš rad i obećavala nam podršku u onome što nas je uskoro očekivalo. Stekli smo neprocjenjiva znanja i iskustva koja će nam biti od koristi u našem budućem radu.
I onda odjednom shvatite da je došao taj trenutak. Četveročlana delegacija Hrvatskog Crvenog križa zaputila se na Statutarne sastanke u Antalyju gdje se okupilo više od devet stotina delegata iz 188 zemalja. Ono što nas je dočekalo bili su brojni sastanci na kojima se dogovarala buduća suradnja i predstavljao naš rad u svrhu prepoznavanja i stjecanja podrške na nadolazećim izborima. Za izbore se pripremalo gotovo četrdeset kandidata za Glavni odbor koji broji upola manje članova. U našoj europskoj regiji bilo je šest kandidata i zbog činjenice da po regiji u Odbor ulazi samo njih pet, bili smo spremni na sve moguće ishode.
Možemo se složiti da je taj 6. studeni, dan izbora, bio jedan od najduljih dana u proteklih šest mjeseci. Glasovanje je započelo izborom predsjednika i našim prvim oduševljenjem zbog uspjeha Francesca Rocce kojem smo pružali izravnu podršku na njegovom ne tako lakom putu do pobjede. Nakon toga uslijedili su izbori za potpredsjednike četiri regije i tek onda za članove Glavnog odbora po regijama.
Abecednim redom Europa je bila zadnja i u trenutku iščekivanja rezultata osjećali smo ogroman pritisak. I to je bilo to, osjećaj kao da je na trenutak sve pomalo zastalo, svi smo gledali u ekran na kojem su bili objavljeni rezultati i moglo se čuti izvršnog predsjednika kako govori: „Jesmo ušli, jesmo ušli?“
Mislim da na trenutak nitko nije bio u mogućnosti ispravno vidjeti taj ekran, a onda su nas preplavili pozitivni osjećaji. Na velikom ekranu odjednom smo ugledali grafikon i dugu zelenu liniju - „Croatian Red Cross 110 votes!“
Prošli smo! Nakon toliko vremena naš rad nagrađen je na najbolji mogući način. Čestitke su pristizale sa svih strana od brojnih okupljenih na sjednici, a nama je bilo bitno nazvati naše kolege u Hrvatskoj i obavijestiti ih o našem zajedničkom uspjehu.
Tako je počela još jedno poglavlje s 1460 stanica pred Hrvatskim Crvenim križem kao članom Glavnog odbora Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Hvala svima na podršci i povjerenju koje ste uložili u nas!
Josip Vuletić, Odjel za rad s mladima HCK
Ispišite stranicu
