Godine 1878. u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu osnovane su prve dobrovoljne udruge u Hrvatskoj koje su svoje djelovanje provodile u skladu s međunarodno prihvaćenim odlukama iz 1863. godine. Zadarska "Ustanova domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima" 22. listopada 1878. godine prva dobiva suglasnost tadašnjih vlasti za svoje humanitarno djelovanje.
Od 1878. do 1918. godine Crveni križ u Hrvatskoj djeluje u sklopu Crvenog križa Austrougarske monarhije, a od 1918. do 1941. godine Crveni križ u Hrvatskoj djeluje u sklopu Crvenog križa Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Hrvatski Crveni križ od 1941. do 1945. godine djeluje kao samostalno društvo u ratnim uvjetima, ali bez međunarodnog priznanja tog statusa. Vremensko razdoblje od 1945. do 1991. godine obilježeno je djelovanjem Crvenoga križa u Hrvatskoj kao republičkog društva Crvenog križa unutar Crvenog križa Jugoslavije.
Ključna 1991. godina
Prijelomni trenutak događa se 10. listopada 1991. godine kada je donesena odluka o istupanju Crvenog križa Hrvatske iz sastava Crvenog križa Jugoslavije te od tada pod nazivom Hrvatski Crveni križ djeluje kao samostalno nacionalno društvo Crvenog križa Republike Hrvatske sa Središnjim uredom u Zagrebu i s društvima Crvenog križa u općinama, gradovima i županijama.
Dva mjeseca kasnije, točnije 19. prosinca 1991. godine, Sabor Republike Hrvatske usvojio je Zakon o Hrvatskom Crvenom križu kojim potvrđuje Hrvatski Crveni križ kao Nacionalno društvo Crvenog križa Republike Hrvatske, a Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 13. kolovoza 1993. godine usvojio je Zakon o zaštiti znaka i naziva Crvenog križa. Godine 2001. donesen je novi Zakon o Hrvatskom Crvenom križu. 2010. godine Hrvatski sabor usvojio je novi Zakon o Hrvatskom Crvenom križu koji je objedinio i Zakon o zaštiti znaka i naziva Crvenog križa te je i danas važeći.
Na temelju Zakona o Hrvatskom Crvenom križu iz 1991. godine, 29. travnja 1992. godine donesen je Statut Hrvatskog Crvenog križa koji je bio na snazi sve do donošenja novog 2011. godine. Trenutno je važeći Statut Hrvatskog Crvenog križa koji je donesen 2016. godine.
Priznanja za djelovanje HCK na području RH
Za HCK iznimno važan datum je 25. kolovoza 1993. godine kada je Međunarodni odbor Crvenog križa priznao Hrvatski Crveni križ kao nacionalno društvo, čime je Hrvatski Crveni križ postao 158. član Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Od 25. listopada iste godine Hrvatski Crveni križ član je Međunarodne federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
U povodu 120 godina djelovanja, 15. listopada 1998. godine, Predsjednik RH dodjeljuje Hrvatskom Crvenom križu Povelju Republike Hrvatske. Deset godina kasnije, Hrvatski sabor 2008. godinu proglasio je „Godinom Hrvatskog Crvenog križa u Republici Hrvatskoj“, a u povodu 130 godina djelovanja i petnaest godina međunarodnog priznanja Hrvatskog Crvenog križa kao samostalnog nacionalnog društva. Povodom 130. obljetnice, Predsjednik RH Hrvatskom Crvenom križu 2013. godine dodijelio je Hrvatsku državnu nagradu.
Domovinski rat
Uloga Hrvatskog Crvenog križa u Domovinskom ratu bila je nemjerljivo velika. Oko 600.000 korisnika primalo je humanitarnu pomoć Hrvatskog Crvenog križa. Najveća pomoć podijeljena je 1992. godine kada ju je primilo više od 750.000 korisnika.
Tijekom Domovinskog rata podijeljeno je više od 332 milijuna kilograma hrane i više od 116 milijuna kilograma ostale robe. Za više od 250.000 prognanih osoba u 284 centra kolektivnog smještaja osigurana je psihosocijalna podrška. Ukupna vrijednost primljene i distribuirane pomoći u Domovinskom ratu procijenjena je na 4.675.202.473,00 kuna.
Posebno treba istaknuti kako je u tome razdoblju prikupljeno više od milijun doza krvi za povećane potrebe zdravstvene službe.
Predan rad HCK prepoznali su i Ujedinjeni narodi pa je tako u izvješću glavnog tajnika UN-a o ljudskim pravima u Hrvatskoj za 1995. godinu, istaknut velik doprinos Hrvatskog Crvenog križa u provođenju humanitarnih programa.
Doprinos Službe traženja u Domovinskom ratu
Od samog početka Domovinskog rata Nacionalni ured Službe traženja Hrvatskog Crvenog križa, zajedno sa službama traženja društava Hrvatskog Crvenog križa, pružao je pomoć obiteljima koje su zbog ratnih okolnosti izgubile kontakt sa svojim najbližima ili nisu imale saznanja o njihovoj sudbini.
Već tijekom 1991. godine pokrenuto je više od 18.000 zahtjeva za traženje nestalih osoba. U okviru Nacionalnog programa identifikacije žrtava Domovinskog rata Služba traženja Hrvatskog Crvenog križa neposredno je sudjelovala u ekshumacijama posmrtnih ostataka, obavještavala obitelji o postupku identifikacije posmrtnih ostataka, potrebi davanja uzoraka krvi za identifikaciju putem DNK analize te pružala podršku u tijekom procesa traženja nestalih osoba.
Tijekom Domovinskog rata članovima razdvojenih obitelji proslijeđeno je više od 1,5 milijuna obiteljskih poruka, a Služba traženja sudjelovala je i u zbrinjavanju više od 7.000 ratnih zarobljenika tijekom razmjena.
Poseban doprinos ostvaren je u ponovnom povezivanju razdvojenih obitelji. Organizirana su 174 susreta na kojima se ponovno susrelo više od 23.000 članova obitelji, što su Ujedinjeni narodi prepoznali i ocijenili kao značajan doprinos Hrvatskog Crvenog križa procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Pružajući pomoć obiteljima u najtežim trenucima traganja za svojim najmilijima te potporu u rasvjetljavanju sudbine nestalih osoba, Služba traženja Hrvatskog Crvenog križa dala je značajan humanitarni doprinos ublažavanju humanitarnih posljedica Domovinskog rata.
Ispišite stranicu
