01.02.2021.
Nakon razornog potresa koji je 29. prosinca 2020. pogodio područje Petrinje i Siska desetak tražitelja međunarodne zaštite iz Prihvatilišta u Zagrebu uključilo su se u pomaganje stradalim ljudima.
U organizaciji Hrvatskog Crvenog križa volontiraju na skladištu GDCK Zagreb na Zagrebačkom velesajmu gdje svakodnevno pomažu u sortiranju i distribuciji donacija koje pristižu iz cijele Hrvatske i inozemstva.
O svom iskustvu, ali i razlozima volontiranja popričali smo s nekima od njih kako bismo provjerili što je to što ih motivira da iako su i sami u teškoj situaciji pomažu ljudima u potrebi.
Soran iz Irana koji je u Hrvatsku stigao iz Turske prije pet mjeseci rekao je da je u prošlosti radio u društvu Crvenog polumjeseca u odjelu katastrofa gdje je pomagao stradalima na planinama.
Nažalost, već je imao priliku sudjelovati u pružanju pomoći žrtvama potresa u svojoj zemlji tako da nije niti trenutka dvojio kada je vidio da je ljudima potrebna pomoć.
Samog potresa se nije uplašio jer je kako i sam kaže u tom trenutku bio vani i samo je vidio kako su se zgrade počele ljuljati te su ljudi počeli izlaziti na ulicu.
„Nije ugodno kada se tu i tamo opet zatrese, ali život mora ići dalje pa ne razmišljam puno o tome već se fokusiram na volontiranje u skladištu Crvenog križa i na to kako mogu pomoći ljudima koji su me primili u svoju zemlju i koji mi pomažu dok sam tu,“ rekao je Soran kojemu je želja ostati u Hrvatskoj i tu izgraditi novi život.
U Hrvatskoj želi ostati i Karzan koji je s obitelji došao iz Iraka gdje je radio kao učitelj informatike i likovnog u osnovnoj školi.
Karzan je odmah po dolasku počeo volontirati za Hrvatski Crveni križ u Prihvatilištu gdje vodi dječju informatičku radionicu. Informatička radionica samo je jedna od mnogobrojnih aktivnosti koju Crveni križ provodi u sklopu projekta „Socijalne usluge i psihosocijalna podrška tražiteljima međunarodne zaštite“ koji sufinancira Fond za azil, migracije i integraciju.
„Zadovoljan sam životom u prihvatilištu jer sve je bolje od moga prijašnjeg života u Iraku“ započeo je svoju priču Karzan. „Hrvatska je meni i mojoj obitelji pružila smještaj, hranu i brigu o djeci i tu se svi osjećamo sigurno i želimo ovdje ostati.
U slobodno vrijeme učim hrvatski i obilazim Zagreb, upoznajem nove ljude i polako se osjećam kao kod kuće“ s osmjehom nam kaže Karzan koji je također odmah nakon potresa počeo volontirati na skladištu Crvenog križa.
„Zbog svega što ste mi pružili kada mi je bilo teško ovo je najmanje što sam mogao učiniti da se na jedan mali način odužim jer kada dođe nevolja bitno je samo pomoći bez obzira na boju kože, porijeklo ili jezik. Volontiranje u skladištu me ispunjava posebno zato što osjećam da su nas i vaši volonteri lijepo primili i da nas poštuju te da nas ne gledaju kao drugačije već kao jednake sebi što nam je najveća nagrada“, kazao je.
Potresa se uplašio više zbog svoje obitelji nego zbog sebe ali trudi se ne razmišljati previše o tome već se okreće svakodnevnim obvezama i životu koji je pred njim.
A u potrazi za boljim životom u Hrvatsku je prije šest mjeseci, nakon četiri godine provedene u Turskoj stigao i Ata iz Irana.
Ata je bio predstavnik za kvalitetu Peugeota za Iran, Maroko i Siriju koji je također sigurnost i bolji život odlučio potražiti u Hrvatskoj gdje su kako kaže ljudi puno bolji nego oni zbog kojih je morao napustiti Iran. U prihvatilištu volontira u kuhinji i pomaže Crvenom križu u organizaciji svakodnevnog života korisnika, a u slobodno vrijeme čita, uči hrvatski i bavi se sportom. I on je doživio potres u Iranu i zna što znači kada se ljudi nađu u nevolji.
„Nisam dvojio niti trenutka već sam odmah odlučio da moram pomoći. Kontaktirao sam Crveni križ i krenuo sam pomagati na velesajam“, rekao je Ata i dodao da je od prvog dana osjetio zajedništvo sa svim volonterima koji su svi tamo samo iz jednog razloga, a to je pomoći potrebitima na bilo koji način.
„Kada volontirate za ovako veliki i plemeniti cilj, sve razlike nestaju i ostaju samo ljudi koji istinski žele pomoći i koji se na taj način povezuju preko svoje dobrote i nesebičnosti. Za sve imam samo riječi hvale i ovo je životno iskustvo koje nikada neću zaboraviti.“
Na pitanje je li se uplašio za vrijeme potresa kaže da je u toj brzini istrčao iz sobe i na hodniku pokupio prvo dijete na koje je naišao i iznio ga van iz zgrade.
„Normalno je da se uplašite kad se sve oko vas počne tresti, svi se uplaše ali poslije ste sretni što se vama ništa strašno nije dogodilo i onda imate potrebu pomoći onima koji nisu bili te sreće i koji su u potresu stradali. Odmah sam znao da moram pomoći jer život se ne može bazirati na strahu već na vjeri u bolje sutra“, zaključio je Ata.
I svi ostali volonteri dijele slične sudbine kao ovi mladići i poručuju da iako su i sami u teškoj situaciji trenutno ima ljudi kojima je još teže i kojima treba pomoći jer kako kažu sve u životu ima neki svoj smisao, ovo je samo njihov način da kažu hvala svima koji su ih primili ikoji ih vide kao ljude koji također teže za boljim i sigurnijim životom.
Hrvatski Crveni križ u Prihvatilištima u Zagrebu i Kutini provodi aktivnosti s tražiteljima međunarodne zaštite u sklopu provedbe projekta „Socijalne usluge i psihosocijalna podrška tražiteljima međunarodne zaštite“. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske zajednice i Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Ispišite stranicu
