Proživljena iskustva: stvarni glasovi i stvarne promjene

Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje definira se kao osjećaj blagostanja u kojem svaka osoba realizira vlastite potencijale, može se nositi sa svakodnevnim stresnim situacijama, biti produktivna te doprinositi zajednici u kojoj živi. Ono je također temeljno ljudsko pravo. Svake godine 10. listopada obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja, prilika da se podsjetimo koliko je važno stvarati društvo u kojem briga o mentalnom zdravlju nije samo odgovornost pojedinca, nego i obitelji, zajednice, organizacija i sustava u kojima živimo.

Ovogodišnja tema Proživljena iskustva: stvarni glasovi, stvarne promjene potiče na promišljanje uključujemo li dovoljno, kao organizacije i institucije koje pružaju podršku, naše korisnike usluga u kreiranje usluga i slušamo li ako žele promjenu. Svjetska zdravstvena organizacija naglašava da osobe s proživljenim iskustvom posjeduju znanje koje može pridonijeti promjenama u sustavima mentalnog zdravlja, uslugama i zajednicama te poziva na njihovo smisleno uključivanje u odluke koje utječu na njihove živote. Osobe s invaliditetom, starije osobe, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja, djeca, mladi i druge osobe u ranjivim životnim situacijama često su uključene u različite programe i aktivnosti namijenjene očuvanju zdravlja, pružanju podrške i poboljšanju kvalitete života. No koliko često ih pitamo kako oni doživljavaju tu podršku? Što im pomaže, a što ne? Što bi željeli promijeniti?

Kada pružamo pomoć drugoj osobi, lako je pretpostaviti da znamo što joj je potrebno. Stručna znanja, iskustvo i dobra namjera iznimno su važni, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti perspektivu osobe koja određenu životnu situaciju svakodnevno živi. Okolina ponekad unaprijed pretpostavlja kako se osoba osjeća, koje su joj teškoće najveće i kakva joj je vrsta pomoći potrebna. Stvarno iskustvo pojedinca može biti potpuno drugačije od naših očekivanja. Dvije osobe koje se nalaze u naizgled sličnoj životnoj situaciji mogu je doživljavati na sasvim različite načine i trebati različite oblike podrške.

Zato ovogodišnja tema nosi važnu poruku: proživljeno iskustvo također je oblik znanja i stručnosti. Važno je čuti iskustva i glas korisnika kako bi se potaknulo razumijevanje i gledanje svijeta iz njihove perspektive. Nakon toga je potrebno otići i korak dalje i omogućiti osobama kojima su određene usluge namijenjene da sudjeluju u njihovom osmišljavanju, provedbi, vrednovanju i mijenjanju, a kako bi se potaknule promjene u pristupu organizacija i institucija koje pružaju podršku i kako bi pružena podrška bila što više prilagođena njihovim potrebama.

Iako ovogodišnja tema prvenstveno naglašava iskustva ljudi koji žive s teškoćama i koriste različite oblike podrške, važan dio priče o mentalnom zdravlju čine i pomagači. Pomagači koji svakodnevno pružaju podršku često su izloženi tuđim teškim životnim pričama, kriznim situacijama, velikoj odgovornosti i višestrukim zahtjevima posla. U želji da budu dostupni drugima, brigu o vlastitom mentalnom zdravlju lako mogu odgoditi za „kada bude više vremena“. No kvalitetna podrška korisnicima usko je povezana i s dobrobiti onih koji tu podršku pružaju. I ovdje vrijedi ista poruka ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja: potrebno je čuti proživljena iskustva.

Kada zagrebemo ispod površine profesionalnih uloga, iza njih se nalaze ljudi sa svojim iskustvima, emocijama, granicama i potrebama. Zato je važno čuti i glas pomagača te stvarati promjene koje će štititi njihovo mentalno zdravlje.

Ovogodišnji Svjetski dan mentalnog zdravlja može biti prilika da se kao pojedinci, organizacije i zajednica zapitamo: Koga još nismo dovoljno čuli?

Možda je to korisnik koji rijetko govori na grupnom susretu. Starija osoba za koju pretpostavljamo da znamo što joj treba. Osoba s invaliditetom kojoj smo ponudili podršku bez pitanja odgovara li joj. Osoba s teškoćama mentalnog zdravlja čije odluke ponekad drugi donose umjesto nje. Dijete ili mlada osoba čiji problem odraslima izgleda malen. Ili pomagač koji svakodnevno sluša druge, a rijetko dobije priliku reći kako je njemu.
Jer stvarni glasovi imaju vrijednost tek kada im damo prostor, a slušanje dobiva svoj puni smisao kada vodi prema stvarnim promjenama.