10.02.2026.
Podrška, riječ, razgovor, briga, suradnja, prijateljstvo, povjerenje. Sve to i puno više donosi inovativna socijalna usluga u okviru pilot-projekta „Odmor od skrbi“, koji Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica provodi s partnerom, Ventrom za odgoj, obrazovanje i razvojnu podršku dr. terezija Salaj Rakić.
Projekt, ukupne vrijednosti 133.634,59 eura, sufinanciran je iz Europskog socijalnog fonda plus i namijenjen je osobama koje skrbe o članu kućanstva ovisnom o njihovoj pomoći, odnosno, roditeljima koji imaju status njegovatelja i koji su uz svoju djecu 24 sata dnevno.
Njegovom 18-mjesečnom provedbom omogućuje se razvoj i pružanje prijeko potrebne podrške u zajednici, s ciljem sprječavanja institucionalizacije i jačanja uključenosti osoba s invaliditetom. U okviru projekta zaposlene su četiri osobe koje brinu o 25 korisnika s područja Virovitice i okolnih općina s područja djelovanja Gradskog društva Crvenog križa Virovitica.
Prepoznate potrebe zajednice
Jedan od onih koji olakšava svakodnevicu roditeljima njegovateljima je Tomislav Hudek koji ističe kako je sretan što je ovaj pilot-projekt pokrenut kao inicijativa koja pruža podršku roditeljima njegovateljima. „Oni su osobe koje svakodnevno, s mnogo truda i ljubavi, brinu o djeci s težim zdravstvenim teškoćama. Kroz projekt im se omogućuje nekoliko sati predaha tjedno. To je vrijeme koje mogu iskoristiti za odmor, obavljanje obaveza ili jednostavno za sebe, dok su njihova djeca za to vrijeme u sigurnim rukama. Cilj je ublažiti pritisak koji roditelji osjećaju i na taj način doprinijeti njihovoj kvalitetnoj svakodnevnici“, ističe Hudek. Dodaje i kako su reakcije korisnika ohrabrujuće: „Roditelji često ističu koliko im i samo nekoliko sati odmora znači, vraća im energiju, osjećaj normalnosti i dojam da nisu sami u svemu što prolaze. Takve povratne informacije najveća su nam potvrda da projekt ima smisla i da zajednica prepoznaje stvarne potrebe svojih članova.“
Takvo iskustvo dijeli i Ivana Troha iz Čemernice, koja svakodnevno pokazuje toplinu i razumijevanje u poslu koji smatra pozivom. Ona i kolege koje pomažu roditeljima i djeci, ističu kako je svaki korisnik, kao i obitelj, drugačiji i kako svakome pristupaju individualno, ovisno o potrebama, starosti djeteta, zdravstvenom stanju i slično. U projekt su uključeni roditelji djece različite dobi; najmlađe ima tri godine, najstarije 20 godina.
Neka djeca su pokretna, samostalna, neka su ovisna o roditeljima i kod osnovnog; hranjenja, presvlačenja, osobne higijene. Neka djeca su neverbalna i u njihov se svijet ulazi polako, s puno razumijevanja i podrške. U nekim slučajevima roditelj je uvijek u blizini i kada je s djetetom pomoćnik iz projekta - za svaki slučaj, dok npr. čisti kat, da uskoči i smiri situaciju ako dijete postane nemirno ili uplašeno.
Podrška kroz razgovor i igru
„To su obično dva do tri sata odmora za svaku majku ili oca. Na početku, dok su bili ljetni praznici, više smo vremena provodili s djecom, igrali se, čuvali ih i zajedno učili. Kasnije, kad je škola počela, majke su nas često zvale i samo da popričaju, da imaju nekoga kome mogu reći kako se osjećaju“, ističe Ivana Troha, naglašavajući da mnoge majke, osobito one koje same brinu o djetetu s teškoćama, često nemaju vremena ni prilike za predah.
„Imamo puno samohranih majki. Život ih je tako posložio, sve moraju nositi same. U takvim okolnostima topla riječ, razgovor i podrška najviše dolaze do izražaja“, napominje Ivana koja dodaje kako se kroz projekt stvara poseban odnos između zaposlenika, roditelja i djeteta.
Njena kolegica Andrea Hudi iz Virovitice također radi s nekoliko obitelji, s djecom različite dobi - od 11 do 20 godina.
Individualan pristup
„Prvi susreti su bili emotivni; trebalo je naučiti kako pristupiti svakom djetetu, jer svatko reagira drugačije. Roditelji su nas, srećom, odmah prihvatili. Djeci je trebalo vremena da nas upoznaju i steknu povjerenje. S mlađima se najviše igramo, dok stariji vole učiti, kartati ili razgovarati. Bile smo i učiteljice i učenice, kako već koji dan“, kroz osmijeh priča Andrea i dodaje: „Djeca vole kad se netko njima posveti, kad ih shvati ozbiljno. Roditelji nas vode kroz njihove navike - što vole, što im smeta, kako im se približiti - i to puno znači.”
Najmlađa zaposlenica, Ana Galović, kad je prvi put zakoračila u svijet roditelja njegovatelja, priznaje da nije znala što očekivati. Sve joj je, kaže, bilo novo i pomalo nepoznato - ali upravo joj je taj izazov promijenio pogled na život. „Iskreno, u početku sam se pitala hoću li uopće to moći. Ali kad sam upoznala djecu i roditelje, shvatila sam da mogu i da to želim raditi“, ističe, dodajući kako je iza svake pružene usluge roditelj koji nosi veliki teret i veliku ljubav, spremnu podnijeti i najteže borbe.
Roditeljska ljubav i žrtva
Kroz projekt se, osim djece, osnažuju i roditelji, koji često otvoreno govore o svojim izazovima. Jedna od njih je Sanja Crnčić iz Starog Graca, mama koja pilot-projekt koristi od lipnja 2025. godine, za sebe, odnosno, sina Viktora. Viktor ima 15 godina i dijete je s teškoćama u razvoju; neverbalan je i ovisan o tuđoj pomoći u svim aspektima života: od hranjenja i oblačenja do odlaska na toalet. Ukratko, zahtijeva 24-satnu brigu i prisutnost, kojoj se obitelj posvećuje s puno ljubavi i žrtve.
„Meni je ova usluga došla kao pravi blagoslov. Tijekom ljetnih mjeseci, kad nema škole, dani su dugi i teški. Viktor se tada brzo zasiti boravka kod kuće, a ja, uz sav trud, ne stignem sve obaviti. Baka i djed ga više ne mogu sami čuvati jer je već velik i snažan. Ponekad zna imati i ispade agresije koje je teško kontrolirati. Ovaj projekt i Andrea koja nam dolazi velika su pomoć u smislu da, dok je ona s njim, mogu obaviti na kratko stvari koje inače ne mogu, od kupovine, papirologije, odlaska liječniku. Iskreno, ovo je za mene i sve nas jako važno, kao da sam dobila malu nagradu“, ističe Sanja.
Status roditelja njegovatelja Sanja ima već šestu godinu. Usluga „Odmor od skrbi“ prva je koja je dosad namijenjena upravo roditeljima poput nje i na nju imaju pravo, odnosno, omogućuje im besplatnu pomoć u svom domu. „Roditeljima njegovateljima je takva pomoć stvarno potrebna i sretni smo što imamo ovaj projekt. Meni osobno je neprocjenjiv“, zaključuje Sanja Crnčić.
Ispišite stranicu
