Hrvatski Crveni križ

Što je trgovanje ljudima

„Moje ime je Leonora i imam 19 godina. Roditelji su mi razvedeni od moje druge godine. Otac je ostao živjeti na Kosovu, a ja sam s majkom živjela u Njemačkoj. Otac me 2006. godine  pozvao u posjet, što sam rado prihvatila. Nakon kratkog vremena provedenog u njegovoj kući, otac me počeo fizički i psihički zlostavljati, ograničavati mi kretanje i zaključavati me u sobu. Nakon nekoliko tjedana odvezao me u šumu i doveo tri muškarca koji su me silovali pred njegovim očima i za to mu platili. Nakon toga redovito me prisiljavao na pružanje seksualnih usluga drugim muškarcima. Ubrzo me prisilio na udaju. Koliko mi je poznato, otac je dobio određenu svotu novaca za mene. U muževoj obitelji nisu me štedjeli. Psihički su me zlostavljali i prisiljavali na rad. Kretanje mi je bilo ograničeno i pod nadzorom. Odlučila sam pod svaku cijenu pobjeći kad sam saznala da sam trudna. Slučajno sam vidjela gdje su mi sakrili putovnicu, ukrala je i sakrila u vrtu. Jedne večeri, kad su svi spavali, ja sam pobjegla. Kupila sam autobusnu kartu za Zagreb. Nazvala sam majku koja mi je pronašla smještaj. U nekoliko navrata sam pokušavala otići u Njemačku, ali kako mi je bila potrebna viza koju nisam imala, svaki sam put vraćena s granice. Majka je poslala obiteljske prijatelje da dođu po mene autom. Na graničnom prijelazu Macelj, iz straha da će me ponovo vratiti, nisam pokazala putovnicu već samo iskaznicu socijalnog osiguranja iz Njemačke. Tada su policijski službenici obavljajući razgovor sa mnom posumnjali da sam možda žrtva trgovanja ljudima i obavijestili nadležnog policijskog službenika za trgovanje ljudima koji je pozvao predstavnice Hrvatskog Crvenog križa. Nakon razgovora s njima pristala sam na ponuđenu pomoć te su me odmah odvezli u Nacionalno sklonište za žrtve trgovanja ljudima. Brinuli su se o meni i mojoj novorođenoj kćeri gotovo godinu dana prije nego su nam uspjeli organizirati odlazak u Njemačku. Sada, nakon četiri godine još uvijek pokušavam zaboraviti sve što sam proživjela i trudim se zaštititi svoju kćer od slične sudbine.“ 


Što je trgovanje ljudima?

Tko su trgovci ljudima i njihove žrtve?

Posljedice trgovanja ljudima

Trgovanje ljudima obuhvaća vrbovanje, transport, prebacivanje, skrivanje ili prihvaćanje osoba, korištenjem prijetnje ili sile ili drugih oblika prisile, otmice, prijevare, obmane, zloupotrebe vlasti ili ranjivosti položaja ili davanja i primanja novca ili olakšica kako bi se postigao pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a sve u svrhu iskorištavanja. Iskorištavanje uključuje prostituciju ili neke druge oblike spolnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, stavljanje u ropstvo ili njemu slične odnose, služenje pa čak i odstranjivanje organa.

Kako bi sa sigurnošću mogli reći da se radi o trgovanju ljudima, trebaju se poklopiti situacije iz triju kategorija (proces, sredstva i svrha).

Tablica je preuzeta iz priručnika "Suzbijanje trgovanja ljudima", B. Cimerman, S. Gluić, L. Marinović, Zagreb 2004/2005.

Prema Protokolu o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom, pristanak žrtve trgovanja ljudima na iskorištavanje neće se smatrati važećim ukoliko je korišteno bilo koje od sredstava iz Tablice.

Ovim Protokolom predviđena je i posebna zaštita djece i maloljetnika koje se često prisiljava na kriminalne radnje i prosjačenje, a osim spolne eksploatacije značajno je zastupljena i eksploataciju u sportu. Važno je napomenuti da se djetetom smatra svaka osoba mlađa od 18 godina. One su zbog svoje ranjivosti podložne manipuliranju i kao takve nikad ne mogu dobrovoljno pristati na bavljenje prostitucijom! U tekstu gore navedenog Protokola navodi se: "…vrbovanje, transport, prebacivanje, skrivanje ili prihvaćanje djeteta u svrhu iskorištavanja smatra se trgovanjem ljudima, čak i ako ne uključuje korištenje bilo kojeg od ranije spomenutih sredstava prisile."

Trgovanje ljudima, a posebno ženama i djecom, jedan je od najvećih zločina našeg doba i najgrubljeg oblika kršenja temeljnih ljudskih prava. Kao primjer navodimo samo nekoliko ljudskih prava koja se ovim zločinom krše: pravo na život, pravo na rad i obrazovanje, pravo na slobodu izbora,  pravo na slobodu kretanja, pravo na dostojanstvo, pravo na sigurnost, pravo na jednakost, pravo na zdravlje itd.

Osim navedenog kršenja ljudskih prava, posebno treba obratiti pozornost i na kršenje dječjih prava koja su navedena u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djece, posebice u člancima 32, 33, 34, 35 i 37.

 

Tko su trgovci ljudima i njihove žrtve?
Trgovci ljudima su osobe koje u procesu trgovanja ostvaruju profit prijevarom, prinudom ili drugim oblicima izrabljivanja, pritom kršeći temeljna ljudska prava. Do žrtava dolaze na različite načine. Iza naizgled primamljivih i dobro plaćenih poslova i/ili ponuda za dodatno školovanje u inozemstvu putem agencija, često se krije organizirani kriminal. Trgovci ljudima mogu biti i Vaši poznanici, prijatelji ili rođaci. Oni osobno ili putem oglasa u lokalnim sredstvima priopćavanja vrbuju svoje žrtve koje ih vrlo često poznaju. Obično ostavljaju dojam vrlo profesionalnih, ugodnih i prijateljskih osoba i sve je naizgled legalno. Nude pokrivanje troškova putovanja i rješavanje svih ostalih problema (rješavanje potrebne dokumentacije i osiguravanje smještaja). Međutim, kad stignu do konačnog odredišta, njihovo se ponašanje odjednom mijenja. Prije ili tijekom puta žrtvama oduzimaju osobne dokumente radi "sigurnosti". Žrtve u stranoj zemlji preuzima drugi predstavnik i tad one po prvi puta shvaćaju da su prodane nakon čega bivaju prisiljene ilegalno raditi kako bi pokrile sve nastale troškove koji neprestano rastu. Od tog trenutka postaju žrtve.

 

Posljedice trgovanja ljudima
Žrtve obično ne poznaju jezik i običaje zemlje u kojoj se nalaze. Trgovci ih smještaju na osamljena mjesta što im omogućava da ih drže u podređenom položaju te tjeraju na rad, prostituciju ili prošnju. Time počinje poniženje koje se, uz fizičko nasilje i ograničavanje slobode kretanja, pretvara u strah za život. Takav život u stalnom strahu od zlostavljanja, deportacije i ubojstva vrlo često ostavlja ozbiljne psihičke i fizičke posljedice. Žrtve nerijetko postaju ovisne o alkoholu i drogi, a zbog rada u nehigijenskim okolnostima, bez liječničkog nadzora, razne bolesti velika su prijetnja njihovu zdravlju i životu. Na taj način ugroženo im je pravo na: život, slobodu kretanja, dostojanstvo, sigurnost, jednakost, zdravlje i odlučivanje o vlastitom tijelu.


Adresar

Društvo Crvenog križa Bjelovarsko-bilogorske županije


Adresa: V. Nazora 13/1
Poštanski broj: 43 280
Ravnateljica: Melita Lozina
Telefon: 043 531 156
Fax: 043 531 156
E-mail: ckgaresnica@gmail.com
Gradovi i općine - više

Kontakti

Hrvatski Crveni križ,
Ulica Crvenog križa 14, P.P.93 10 001 Zagreb


Tel: +385 1 4655 814 ili +385 1 4655 813
Fax: +385 1 4655 365
E-mail: redcross@hck.hr
OIB: 72527253659

Pišite nam

© Hrvatski Crveni križ 2017. Sva prava pridržana.

Izrada web stranica Virtus Dizajn

Pošalji prijatelju