Međunarodni pokret

Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (Pokret) ima tri sastavnice: nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Međunarodni odbor Crvenog križa i Međunarodnu federaciju društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Tijela Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca su: Međunarodna konferencija, Vijeće izaslanika i Stalna komisija.

U provođenju misije Pokret slijedi svoja temeljna načela: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost.

Misao vodilja Pokreta "Inter arma Caritas" (Milosrđe u ratu) i "Per humanitatem ad pacem" (Putem humanosti k miru) zajedno izražavaju njegove ideale.

Pokret je najveća i najstarija svjetska humanitarna organizacija, prisutna sa svojim aktivnostima u skoro svim zemljama svijeta, te svojim humanitarnim idealima ujedinjuje milijune članova (više od 115 milijuna članova).


Povijest Pokreta Crvenog križa


Henry Dunant - osnivač Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

Švicarac Jean-Henry Dunant (8. svibnja 1828., Ženeva – 30. listopada 1910., Heiden) zatekao se 24. lipnja 1859. godine na bojnom polju kod Solferina i svjedočio patnjama, agoniji i smrti tisuća vojnika. Nakon bitke između austrijske i francusko-sardinijske vojske, na bojnom je polju ostalo 40.000 ranjenih i poginulih vojnika. Postojeće zdravstvene službe nisu imale dovoljno ljudi i materijalnih sredstava za pomoć svima. Dunant je uz pomoć mještana organizirao pomoć ranjenicima u obližnjim crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadali ponavljajući kako su svi ljudi braća (tal. "Siamo tutti fratelli").

Dunant je događaj opisao u knjizi pod nazivom "Sjećanje na Solferino", objavljenoj 1862. godine. U knjizi je istaknuo: potrebu osnivanja društava za pomoć koja bi u vrijeme mira obrazovala dobrovoljce za pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu; zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju; te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći kao i poštivanje njihove neutralnosti.

Dana 8. svibnja obilježava se Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u znak počasti Henryju Dunantu, utemeljitelju Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
 
1859. godina – bitka kod Solferina
1863. godine (17. veljače u Ženevi) Odbor petorice osnovao je Međunarodni odbor za pomoć ranjenim vojnicima koji od 1876. godine nosi naziv Međunarodni odbor Crvenog križa
1863. godine sazvana je međunarodna konferencija u Ženevi koja je okupila predstavnike 16 država i 4 organizacije. Na konferenciji je usvojeno 10 rezolucija koje su temelj za početak djelovanja Međunarodnog Crvenog križa (danas poznatog kao Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca). Države su pozvane na osnivanje društava za pomoć (buduća nacionalna društva) koja trebaju staviti pod posebnu zaštitu i čiji pripadnici trebaju biti obilježeni znakom crvenog križa na bijeloj podlozi. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca nastao je i postoji voljom država.
1864. – I. Ženevska konvencija o poboljšanju uvjeta ranjenika u vojskama u ratu
1876. godine neke države odlučile su koristiti znak crvenog polumjeseca na bijeloj podlozi
1901. godine prva Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Henryju Dunantu, osnivaču Crvenog križa
1917. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je  Međunarodnom odboru Crvenog križa
1919. godine (5. svibnja u Parizu) osnovana je Liga društava Crvenog križa; od 1983. godine nosi naziv Liga društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a 1991. godine mijenja ime u Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
1928. godine usvojen je Statut Međunarodnog Crvenog križa (revidiran i dopunjen 1952., 1986.,1995. i 2006. godine)
1944. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa

Ženevske konvencije revidirane su i dopunjavane (od 1864. do 1949. godine) tako da danas govorimo o Četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine:
I. – za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu
II. – za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru
III. – o postupanju s ratnim zarobljenicima
IV. – o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata

1963. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa i Međunarodnoj federaciji društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
1965. godine usvojeno je sedam temeljnih načela Pokreta, u njihovom današnjem obliku, a 1986. godine ugrađeni su u Statut Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (koji je tim Statutom i dobio svoje današnje ime)

1977. godine usvojeni su Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama iz 1949. godine:
I. – o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba
II. – o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba
 
2005. godine usvojen je III. Dopunski protokol Ženevskim konvencijama iz 1949. godine o dodatnom znaku raspoznavanja (znak III. Protokola)
 2006. godine Međunarodna konferencija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca znak III. Protokola naziva crveni kristal


Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (Međunarodna federacija), sastavnica je Pokreta i međunarodni je savez nacionalnih društava priznatih od Međunarodnog odbora Crvenog križa.

Međunarodna federacija utemeljena je 1919. godine pod imenom Liga društava Crvenog križa i to je ime nosila do 1991. godine. Sjedište Međunarodne federacije je u Ženevi.

Međunarodna federacija temeljem svog Ustava ima tri tijela: Glavnu skupštinu, Upravni odbor, Financijsko povjerenstvo i tri pojedinačne funkcije - predsjednika, potpredsjednike i glavnog tajnika.

Misija Međunarodne federacije je poboljšati život ugroženih mobilizacijom snage humanosti. Rad Međunarodne federacije usmjeren je na četiri osnovna područja djelovanja:

  • promocija temeljnih načela Pokreta i humanitarnih vrijednosti;
  • odgovor na katastrofe;
  • priprema za djelovanje u katastrofama te
  • pomoć u zaštiti zdravlja i socijalnoj skrbi.


Međunarodni odbor Crvenog križa

Međunarodni odbor Crvenog križa, jedna od sastavnica Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, nepristrana je, neutralna i neovisna organizacija čija je isključivo humanitarna misija zaštititi život i dostojanstvo žrtava rata i unutarnjeg nasilja te im osigurati pomoć. Međunarodni odbor Crvenog križa usmjerava i koordinira međunarodne akcije pomoći koje Pokret vodi u situacijama sukoba. Nastoji spriječiti patnju promicanjem i jačanjem međunarodnog humanitarnog prava i univerzalnih humanitarnih načela. Osnovan 1863. godine, utemeljitelj je Međunarodnog pokreta i jedna od njegovih sastavnica.

Od svojih skromnih početaka Međunarodni odbor Crvenog križa se razvio u operativnu organizaciju, koja djeluje širom svijeta, štiteći i pomažući žrtve oružanih borbi i sukoba. Djeluje u interesu ljudi koji su zbog sukoba ostali bez zaštite: ranjenika, ratnih zarobljenika i civila koji su protjerani iz svojih domova ili žive pod okupacijom.
Uloga Međunarodnog odbora određena je njegovim Statutom i Statutom pokreta.


Nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

Nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, uz Međunarodni odbor Crvenog križa i Međunarodnu federaciju društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, sastavnica su Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Kad Međunarodni odbor Crvenog križa prizna nacionalno društvo, ono postaje članica Međunarodnog pokreta i može se prijaviti u članstvo Međunarodne federacije.

Nacionalna društva su aktivna na području humanitarnog djelovanja, provode zdravstvene i socijalne programe i pružaju pomoć u slučaju katastrofa. U slučaju oružanog sukoba i nasilja, nacionalna društva pružaju pomoć osobama u potrebi.
U skladu sa strategijom Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, nacionalna društva se u svom djelovanju usredotočavaju na četiri glavna područja:

  • promicanje temeljnih načela Pokreta i humanih vrednota;
  • odgovor na katastrofe;
  • pripremu za djelovanje u katastrofama i
  • zdravlje i skrb u zajednici.