Većina ljudi, čak i profesionalaca, ne zna što reći ni kako pomagati onima koji se suočavaju s krajem života i članovima njihovih obitelji.
Bolest i prijetnja smrti su vrlo moćna stanja koja mogu, a često to i čine, uništiti odnose, razoriti obitelji ostavljajući i izolirajući bolesnika, a posljedice toga su zbunjenost i nelagoda u svih. Zbog navedenoga, u društvu Crvenog križa Hvar, veliku pažnju posvećujemo psihološkoj podršci osobama suočenima s tom situacijom.
Naravno, ništa ne može ublažiti bol ni proces tugovanja, ali predavanje nam pomaže razumjeti emocije i reakcije koje doživljavaju i bolesnik i njegova obitelj. Pomaže razriješiti zbunjenost i suptilne zamjerke koje ometaju pružanje pomoći.
Živimo u društvu u kojemu smrt nije dio života. Fraze kojima se govori o umiranju poput „posljednja tabu tema'' ili „nova opscenost'' jesu klišeji, ali govore o tome kako razmišljamo o tome. Kazuju nam da o smrti razmišljamo kao o nečem stranom, neprirodnom, van granica svakodnevnog življenja. A ipak, svi zasigurno znamo da ćemo jednom umirati i da je to gotovo jedina sigurnost u našem životu, pa opet kao društvo odlučili smo ignorirati tu činjenicu i ponašamo se kao da smrt ne postoji. Mnogi razlozi tome doprinose. Primjerice činjenica da naši stari više ne umiru kod kuće ili su takve situacije vrlo rijetke. Također, imamo nerealna očekivanja od medicine i tijekom bolesti potpuno ovisimo o stručnjacima, naše društvo stavlja snažan naglasak na materijalne vrijednosti i svakako stoga što je duhovnost u krizi.
Iako bismo trebali smrti ići u susret s izgrađenim stavom o umiranju, često u momentu kad se suočavamo s njenom blizinom bivamo potpuno nepripremljeni.
Poricanje bolovanja, umiranja i smrti stvara duboki jaz između bolesnih i društva u kojem je umirući iz njega isključen davno prije nego li je napustio život.
Posljedično, ostaje udaljen u momentu kad mu je emocionalna podrška prijatelja i obitelji najpotrebnija.
Mi te prepreke nismo stvorili, ali ih predavanjima u Hrvatskom Crvenom križu pokušavamo rušiti i otvoriti vrata stvaranju humanijeg društva koje je socijalno osjetljivo i u kojem nitko nije odbačen, ni višak.
Maja Budrović, počasna članica HCK
Ispišite stranicu
