Hrvatski Crveni križ

Oblici iskorištavanja žrtava trgovanja ljudima

Ljudima se trguje kako bi se na taj način ostvarila znatna materijalna dobit, a žrtve se može iskorištavati na različite načine i s različitim ciljevima kao što su: prisilna prostitucija, prosjačenje, rad u pornografskoj industriji, prisilni rad, lažni i/ili prisilni brak, uključivanje u seksualni turizam i industriju zabave, trgovanje ljudskim organima, nelegalna posvojenja, raspačavanje droge, iskorištavanje djece kao vojnika te zloupotreba u sportu.

a) Seksualna eksploatacija – jedan od najčešćih oblika eksploatacije žrtava, posebice žena i mladih djevojaka. Žrtve su prisiljene na prostituciju i najčešće ne dobivaju nikakvu naknadu za rad. Kako bi ih prisilili na pružanje seksualnih usluga, trgovci ljudima koriste okrutne metode prisile i kontrole svojih žrtava. Vrlo često žrtve se zlostavljaju fizički, psihički i seksualno. Prijeti im se da će biti ubijene one same ili članovi njihovih obitelji ako ne pristanu na sve zahtjeve trgovaca ljudima.

b) Ekonomska eksploatacija – neki od mogućih oblika su:
Rad u kući – obavljanje kućanskih poslova bez naknade, oblik najbliži ropstvu. Takav se rad često obavlja pod zaštitom privatnosti nečijeg doma i za okolinu je teško uočljiv. Osobe su podvrgnute robovskom radu te rade veliki broj sati, trpe nebrojena ponižavanja, fizičko zlostavljanje i ostale metode kojima ih se nastoji držati u podčinjenom položaju.

Osim za rad u kući, ljudima se trguje i radi ekonomskog iskorištavanja u različitim radionicama, manufakturama ili pravim tvornicama (tekstilna industrija, građevina, brodogradilišta). Čest slučaj ekonomske eksploatacije je i u prehrambenoj industriji i ugostiteljstvu (rad u zalogajnicama, pekarama, restoranima, catering poduzećima i slično).

Radno vrijeme djece koju se iskorištava kao radnu snagu kreće se od 10 do 20 sati dnevno, 7 dana u tjednu, bez stanke za odmor. Posebno ranjivu skupinu čine neregistrirana djeca, nevidljiva za društvo, bez prava na zakonsku zaštitu.

c) Prosjačenje – djeca su često prisiljena na prosjačenje od strane roditelja no nisu rijetki slučajevi kad ih roditelji "iznajme" trgovcima. Osobe s posebnim potrebama često su zavedene obećanjima da će biti operirane radi otklanjanja invaliditeta pa prose u blizini prometnih gradskih raskrižja, na trgovima ili ispred crkava.

d) Sklapanje prisilnih brakova – roditelji dogovaraju i sklapaju brak bez pristanka svoje djece. Glavne značajke tih brakova su:

• brakom se ostvaruje razmjena ekonomskih dobara nad kojima bračni partner ili partneri nemaju kontrolu;
• jedan ili oba partnera nemaju mogućnost izbora svojeg bračnog druga i nemaju ga pravo odbiti;
• često se na takav brak prisiljavaju maloljetnici, a njihov nametnuti bračni partner može biti mnogo stariji;
• žena u takvom braku nema kontrolu nad tim hoće li i koliko će imati djece, a reducirana su joj i roditeljska prava;
• provodi se fizičko zlostavljanje i nasilje nad jednim bračnim partnerom koje društvo u nekim slučajevima ne osuđuje;
• prijetnje i zastrašivanje provode se kako jedan od partnera ne bi napustio bračnu zajednicu;
• ograničeno je kretanje i nameću se brojne zabrane.

e) Eksploatacija u sportu – mladi sportaši osobito iz Afrike, Južne Amerike ili istočne Europe odlaze uz posredovanje agenata u strane zemlje u potrazi za boljim ugovorom. Međutim, ugovor koji potpisuju je često nejasan i napisan na jeziku koji igrači ne razumiju. Najgora situacija za igrača je ako ne zadovolji test u velikom klubu ili ako ga "agent" ne uspije prodati. Tada je praktički prisiljen igrati gotovo bez ikakve naknade.

f) Djeca vojnici – zloupotreba djece u ratnim sukobima.
Djeca vojnici nisu izložena ranjavanju i smrti samo tijekom borbe, nego i kad pokušavaju izbjeći prisilno vrbovanje ili pobjeći iz vojske.
Djeca su izložena mučenju, zlostavljanju, drogi, alkoholu, nemaju mogućnosti školovanja i odvojena su od svojih roditelja.

g) Korištenje djece za raspačavanje droge – većinu ih pretvara u ovisnike.

h) Nelegalna posvojenja – povećana potražnja za posvajanjem pridonosi trgovanju novorođenčadi i malom djecom. Ponekad majke iz zemalja u razvoju prodaju svoje dijete. Nerijetko je novorođenče oteto, a majkama rečeno da je mrtvorođeno.

i) Odstranjivanje organa – iako u Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan slučaj trgovanja ljudima u svrhu odstranjivanja ljudskih organa to ipak ne znači da ono i ne postoji. Ljudskim organima se trguje na crnom tržištu u svrhu transplantacije. Ipak, postoje naznake da je crno tržište najrazvijenije na istoku, a koliki je broj žrtava sa sigurnošću nikad nećemo saznati jer se veliki broj nikad ne vrati.  

 

Razlika između trgovanja ljudima, krijumčarenja i prostitucije

TRGOVANJE LJUDIMA KRIJUMČARENJE PROSTITUCIJA
• može biti međunarodno i unutar države
• žrtva može i ne mora dati pristanak za prelazak preko granice
• legalni i/ili ilegalni prelazak državne granice
• uvijek uključuje prelazak državne granice, tj. međunarodnog je karaktera
•  ilegalni prelazak državne granice
 
• može biti međunarodna i
unutar države
• osoba daje pristanak za prelazak državne granice (međunarodno)
• prelazak granice može biti i legalan i ilegalan
 
• uvijek je riječ o robovlasničkom odnosu, žrtva je vlasništvo osobe koja ju je kupila
• žrtva nema slobodu kretanja i odlučivanja
• osobe koje se krijumčare daju svoj pristanak • osoba ima slobodu kretanja
• osoba može slobodno odlučiti hoće li se i koliko dugo baviti prostitucijom
 
• cilj trgovaca ljudima je iskorištavanje žrtava
• prostitucija je samo jedan od oblika iskorištavanja žrtava
• cilj je zarada od prebacivanja osoba preko granice, a ne od eksploatacije • osoba može raspolagati svojim tijelom i svojom zaradom; ponekad prostitucija može, ali  ne mora uključivati različite oblike prisile i eksploatacije

 

"Kad sam imao jednu ili dvije godine, umro mi je otac. Nakon osam godina umrla mi je i majka. Moj stariji brat i ja ostali smo sami u našoj obiteljskoj kući. Da bismo mogli preživjeti, počeo sam raditi nakon 7. razreda osnovne škole, tako da nemam završenu niti osnovnu školu. Zarađivao sam pomažući mještanima radeći u šumi, čisteći svinjce, hraneći stoku i slično. Brat je bio zaposlen vrlo kratko vrijeme, nakon čega je dobio otkaz. Živjeli smo vrlo teško. Brat mi je ubijen 1994. godine u ratu. Ostao sam posve sam. Zarađivao sam pomaganjem sumještanima. Jedan znanac iz mog sela 2005. godine mi je predložio da se doselim u kuću njegova oca i za njih obavljam poljoprivredne poslove i čuvam ovce kojih je bilo 300 ili 400. Osim što sam čuvao stoku, sakupljao sam sijeno, obavljao radove tijekom sjetve odnosno žetve kao i sve ostale poslove vezane uz poljoprivredu. Pristao sam se doseliti k njima jer sam smatrao da će mi tako biti jednostavnije raditi, a i bit će mi osigurana prehrana i bolji smještaj od onoga kojeg sam imao u svojoj kući koja je bila vrlo trošna, bez vode, struje, grijanja i prozora. Smjestili su me u jednu prostoriju blizu staje u kojoj su bile krave. U toj prostoriji bila su dva kreveta, tako da su sa mnom povremeno boravili i drugi radnici koji uglavnom nisu dugo ostajali. Moj radni dan započinjao je rano u zoru, oko 4 sata. Odmah bih započeo s čišćenjem staje i hranjenjem ovaca koje su bile u torovima oko kuće. Od gazdarice bih dobio oskudan doručak koji bih morao brzo pojesti, a često bi mi to bila jedina hrana do kasno navečer po povratku s polja kad bih dobio ostatke od večere. U dvije godine koliko sam boravio kod njih kupili su mi dvije trenirke, nešto čarapa i donjeg rublja. Od novaca nisam dobivao gotovo ništa, povremeno 10 do 15 kuna koje sam mogao potajno potrošiti. Situacija se pogoršala dolaskom starijeg sina iz Srbije. Njega sam se bojao jer sam čuo da je bio sklon tučnjavama, agresivan i da je činio razna zlodjela. On me nikad nije nazivao imenom nego raznim pogrdnim imenima. Prema meni je stalno bio drzak i bezobrazan i nikad nikamo nisam mogao otići bez njegovog nadzora. U nekoliko navrata me i istukao, a za razlog nisam pitao jer me bilo strah. Moju putovnicu je držao uvijek kod sebe. Kad sam ga jednom prilikom upitao da mi isplati moj novac, a radilo se o svoti od oko 1.000 do 1.500 kuna, govoreći da mi treba za hranu, on je odgovorio da nije baš siguran da sam ja to zaradio. Rekao je da moju zaradu deponira na štednu knjižicu što naravno nije bila istina. Otprilike mjesec dana nakon što me išamarao odlučio sam otići od njih iz straha da me ponovno ne bi fizički zlostavljao. Jedne sam se večeri iskrao iz kuće i otišao u svoju rodnu kuću u kojoj nisam bio zadnje dvije godine. Tamo sam prespavao te sam potom ujutro otišao kod susjeda i ostao kod njih neko vrijeme. Pokušavao me pronaći u nekoliko navrata, ali mu nije uspjelo. Potom sam odlučio sve prijaviti policiji i podnijeti kaznenu prijavu. Policija je nakon što je čula moju priču i zaključila o čemu se ovdje radilo inicirala program pomoći i zaštite."

 

 


Adresar

Društvo Crvenog križa Bjelovarsko-bilogorske županije


Adresa: V. Nazora 13/1
Poštanski broj: 43 280
Ravnateljica: Melita Lozina
Telefon: 043 531 156
Fax: 043 531 156
E-mail: ckgaresnica@gmail.com
Gradovi i općine - više

Kontakti

Hrvatski Crveni križ,
Ulica Crvenog križa 14, P.P.93 10 001 Zagreb


Tel: +385 1 4655 814 ili +385 1 4655 813
Fax: +385 1 4655 365
E-mail: redcross@hck.hr
OIB: 72527253659

Pišite nam

© Hrvatski Crveni križ 2017. Sva prava pridržana.

Izrada web stranica Virtus Dizajn

Pošalji prijatelju