Protuminsko djelovanje je naziv koji se koristi u svijetu i Hrvatskoj za "zajednički pristup" rješavanju problema mina te uključuje suradnju raznih institucija i njihovih aktivnosti koje su međusobno povezane: razminiranje (uključujući izvid, redukciju i označivanje minski sumnjivih područja), uništavanje uskladištenih zaliha mina, prevencija i edukacija zbog opasnosti od mina te pomoć žrtvama, rehabilitacija i njihova ekonomska reintegracija u društvo. U Hrvatskoj brojne institucije i udruge surađuju u nacionalnom sustavu protuminskog djelovanja, kao primjerice Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske, Bembo, Daska, Mine Aid, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i mnogi drugi te također i neke međunarodne organizacije, primjerice Norveška narodna pomoć (NPA) i Međunarodni fond za razminiranje i pomoć žrtvama mina (ITF).

Međunarodna Konvencija o zabrani proizvodnje, uporabe, skladištenja i prijenosa protupješačkih mina potpisana je u Otavi 1997. godine kao rezultat višegodišnjih napora u radu mnogih međunarodnih organizacija i pojedinaca, a na snagu je stupila 1. ožujka 1999. godine. Međunarodnoj kampanji za zabranu mina (ICBL) 1997. godine je dodijeljena Nobelova nagrada za ostvarivanje te humane zamisli. Unatoč svemu, danas još uvijek ima zemalja koje nisu potpisale Konvenciju, primjerice neke velike svjetske sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Ruske Federacije, Indije, Kine i nekih drugih zemalja. Republika Hrvatska među prvim je zemljama koje su se još godine 1997. godine potpisivanjem Konvencije obvezale da će unutar četiri godine uništiti zalihe protupješačkih mina, a u sljedećih deset godina razminirati zemlju.

Razminiranje je dugotrajan, zahtjevan i skup postupak koji uključuje nepredviđene poteškoće i opasnosti. Vlada Republike Hrvatske osnovala je 1998. godine Hrvatski centar za razminiranje, a 2000. godine donesen je Nacionalni program protuminskog djelovanja s ciljem razminiranja Hrvatske do 2010. godine. Služba za nadzor naoružanja Ministarstva obrane ispunila je potpisane obveze i s postrojbama Oružanih snaga Republike Hrvatske uništila posljednje zalihe protupješačkih mina u listopadu 2002. godine. Republika Hrvatska zatražila je i dobila produljenje roka uklanjanja minske opasnosti do 2019. godine na osnovi veličine minskog problema i financijskih mogućnosti.

Strategija Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o minama posebno poziva Međunarodni odbor Crvenog križa da podrži nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u provođenju programa edukacije o opasnosti od mina i prevenciji novih žrtava.

Međunarodni odbor Crvenog križa također poziva zemlje iz oružanih sukoba na potpisivanje novog međunarodnog sporazuma - Petog protokola Konvencije o zabranama ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj i uklanjanje svih zaostalih eksplozivnih ostataka iz rata (granate, bombe, streljiva) koji također prijete stanovništvu poslije sukoba. Republika Hrvatska među prvim je zemljama potpisnicama tog sporazuma iz 2003. godine koji je na snagu stupio 2004. godine. Republika Hrvatska je također i potpisnica nove Konvencije o kazetnom streljivu od prosinca 2008. godine čime se žele smanjiti humanitarne posljedice za civilno stanovništvo. Prema podacima Međunarodnog odbora Crvenog križa i Međunarodne kampanje za zabranu mina 2006. godine bilo je između 15.000 i 20.000 žrtava mina. Podaci iz cijelog svijeta za 2007. godinu ukazuju na 6.000 žrtava mina, što je dosad najmanji zabilježeni broj stradavanja od 1997. godine.

Na poticaj Hrvatskog centra za razminiranje od 2002. godine obilježava se akcija "Travanj - mjesec zaštite od mina". Na prijedlog Ujedinjenih naroda od 2005. godine u cijelom svijetu i našoj zemlji 4. travnja se obilježava "Međunarodni dan svjesnosti o opasnostima od mina i pomoći u protuminskom djelovanju" kad se i Hrvatski Crveni križ pridružuje pojačanim aktivnostima.