Međunarodno humanitarno pravo je prvenstveno namijenjeno strankama sukoba, a štiti svaku osobu ili skupinu osoba koje ne sudjeluju u oružanom sukobu ili su u njemu prestale aktivno sudjelovati. Zaštićena osoba je svaka ona osoba koja na temelju Ženevskih konvencija i njihovih Dopunskih protokola ima posebnu zaštitu, kao što su:
- ranjeni i bolesni pripadnici oružanih snaga i pripadnici vojnog sanitetskog osoblja u ratu na kopnu;
- ranjeni i bolesni pripadnici oružanih snaga, brodolomci i pripadnici vojnog sanitetskog osoblja u ratu na moru;
- ratni zarobljenici i civilno stanovništvo (stranci na području stranke sukoba, izbjeglice, civili na okupiranom području, civilni zatočenici i internirci, sanitetsko i vjersko osoblje, postrojbe civilne zaštite).

Odredbama međunarodnog humanitarnog prava, osim osoba, zaštićeni su i određeni objekti kao što su: bolnice, sakralni objekti, spomenici kulturne baštine, brane, hidroelektrane, nuklearna postrojenja, uspostavljene sanitetske i sigurnosne zone i sl.

NAČELO ZAŠTITE
Bit načela zaštite proizlazi iz članka 6. Ženevske konvencije iz 1864. godine: »Ranjene ili bolesne borce bez obzira na njihovo državljanstvo treba prikupiti i zbrinuti». Ovo načelo predstavlja suštinu ženevskog prava poznatog i kao pravo Crvenog križa. Sustav zaštite koji proizlazi iz Ženevskih konvencija iz 1949. godine čine sljedeći elementi:
- poštivanje,
- zaštita,
- čovječno postupanje i
- zabrana diskriminacije.

«S njima će stranke sukoba u čijoj se vlasti budu nalazili postupati čovječno i njegovati ih bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja utemeljenog na spolu, rasi, državljanstvu, vjeroispovijedi, političkom mišljenju ili bilo kojem drugom sličnom kriteriju. Strogo su zabranjeni svaki napad na njihov život i na njihovu ličnost, te uz ostalo, njihovo ubijanje ili istrebljenje, podvrgavanje mučenju, vršenje nad njima bioloških pokusa, namjerno nepružanje medicinske pomoći ili njege, ili njihovo izlaganje u tu svrhu izazvanim opasnostima od zaraze ili infekcije.»
(citat članka 12. Konvencije za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu iz 1949. god.)

U svim okolnostima zabranjeno je:
- nasilje protiv života, zdravlja, psihičke ili fizičke dobrobiti osobe, a osobito ubojstva, mučenje, sakaćenje i tjelesno kažnjavanje;
- napadi na osobno dostojanstvo, osobito uvredljivi ili ponižavajući postupci, silovanja, prisilna prostitucija i bilo koji oblik povrede ćudoređa;
- uzimanje talaca;
- kolektivno kažnjavanje;
- prijetnja izvršenjem bilo kojeg od navedenih čina.
Izložena pravila postupanja i zabrane mogu se shvatiti kao svojevrsna «deklaracija o ljudskim pravima» koja se primjenjuje u doba rata i od koje se ne smije odstupiti čak ni u slučajevima kada bi se moglo činiti da to zahtijevaju državna sigurnost ili vojna potreba. Nepoštivanje temeljnih jamstava, u većini slučajeva, predstavlja tešku povredu međunarodnog humanitarnog prava, odnosno ratni zločin.