Pravni temelj za djelovanje Hrvatskog Crvenog križa na području međunarodnog humanitarnog prava proizlazi iz ugovora o međunarodnom humanitarnom pravu i nacionalnog zakonodavstva.



Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj dana 13. studenoga 1992. godine donijela je
«Odluku o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji «( Narodne novine 1/92) u kojoj između ostalog piše:
« Notifikacijama o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je, od 8. listopada 1991. sljedećih mnogostranih međunarodnih ugovora:

1. Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949.
(Ženeva, 12. kolovoza 1949.)
Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.

2. Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru od 12. kolovoza 1949.
(Ženeva, 12. kolovoza 1949.)
Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.

3. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.
( Ženeva, 12. kolovoza 1949.)
Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.

4. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.
(Ženeva, 12. kolovoza 1949.)
Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.

5. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I )
(Ženeva, 8. lipnja 1977.)
Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 16/1978. od 28. prosinca 1978.

6. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II)
(Ženeva, 8. lipnja 1977.)
Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 16/1978. od 18. prosinca 1978. (…)»

Postajući strankom navedenih ugovora međunarodnog humanitarnog prava, Republika Hrvatska je prihvatila obveze koje iz njih proizlaze.


«Visoke će stranke ugovornice, također u vrijeme mira, uz pomoć nacionalnih društava Crvenog križa, obučiti kvalificirano osoblje kako bi olakšale primjenu Konvencija i ovoga Protokola.»
(članak 6. Dopunskog protokola I.)

U cilju izvršavanja preuzetih obveza, Sabor Republike Hrvatske je dana 7. kolovoza 1993. godine donio Zakon o zaštiti znaka i naziva Crvenog križa ( Narodne novine broj 75/93) kojim, između ostalog, utvrđuje subjekte ovlaštene za širenje znanja o međunarodnom humanitarnom pravu.

Članak 14. Zakona o zaštiti znaka i naziva Crvenog križa navodi:

«Sukladno preuzetim međunarodnim obvezama za kontinuirano upoznavanje s tekstom Ženevskih konvencija potrebno je izraditi odgovarajuće programe i osigurati provođenje tih programa i to:
- za civilno pučanstvo Republike Hrvatske – Hrvatski Crveni križ,
- za osobe u oružanim snagama Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane,
- za učenike srednjih, viših i visokih školskih ustanova – Ministarstvo kulture i prosvjete.»

Zakon o Hrvatskom Crvenom križu (Narodne novine 92/01), Hrvatskom Crvenom križu daje niz različitih javnih ovlasti. Člankom 9. navedenog zakona, Hrvatski Crveni križ je između ostalog ovlašten izvršavati obveze Republike Hrvatske kao potpisnice Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata u dijelu međunarodnih poslova koji su mu povjereni; zastupati i promicati ideje i načela Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, širiti znanje o međunarodnom humanitarnom pravu i zalagati se za zaštitu svih žrtava i zaštitu ljudskih prava.

Hrvatski Crveni križ u svakodnevnom radu djeluje promičući i zastupajući načela Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, te u skladu s tim izvršava zakonom dodijeljene mu zadaće. Unutarnjim ustrojem uspostavljen je Odjel za promicanje znanja o međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima. U okviru odjela osmišljavaju se i provode programi namijenjeni različitim kategorijama osoba u cilju upoznavanja civilnog pučanstva sa sadržajem odredbi međunarodnog humanitarnog prava.